Ovogodišnji 43. po redu karlovački malonogometni turnir koji je tijekom proteklog mjeseca odigran na parketu dvorane kraj Korane, većina ih se slaže da je primjerno, ali nedovoljno dobro organiziran. Odigrano je 100 utakmice glavnog i veteranskog turnira u kojima je postignuto više od 350 golova. Najbrže postignuti gol na turniru postignut je za samo 7 sekundi igre a postigla ga je malonogometna momčad PNT Croatia. Sa rekordnih 20 udaraca s najstrože točke od 9 metara odlučen je pobjednik utakmice veterana.
Statistika mu nažalost samo djelomično ide u prilog. Organizator se za propuste mudro „čupa“ trenutnom teškom materijalnom situacijom u zemlji a onda i u Karlovcu, što baš i ne „drži vodu“.
Na primjer, kotizacija je već niz godina vrlo niska, 500 kuna za glavni turnir i 300 kuna za turnir veterana. Kad se taj novac podijeli na 10 igrača ispada da je učešće po igraču 50 kuna za glavni i 30 kuna za turnir veterana. Cijena ulaznice bila je također simbolična – 5 kuna za svaki dan i 20 kuna za finale. Za pretpostaviti je da su igrači i posjetitelji znatno više kuna ostavili na šanku.
Organizator je izračunao da je prosjek gledanosti bio 250 posjetitelja po utakmici, a nešto više, između 1000 i 1500 posjetitelja, gledalo je utakmice finala koje je odigrano posljednjeg dana turnira. Dakle, učešće za turnir i cijena ulaznice nikako ne mogu biti uzrok nedovoljnog odaziva za sudjelovanje na turniru kao i nedolaska više gledatelja na utakmicu, bez obzira odakle oni dolazile – iz Karlovca ili iz udaljenijih sredina.
U čemu je onda problem? Pomanjkanje inventivnosti i motiva kod organizatora je realnost. Vjerojatno i zasićenost od jedno te istih momčadi i igrača, premalo sponzora, istih sudaca…ili, možda nešto treće? Dakako da propust, ako on i postoji, nije samo na organizatoru, tvrtki Mladost koja je ove godine u posljednji trenutak uspjela osigurati generalnog sponzora koji je to uzastopno već unatrag 6 godina. Generalni sponzor je ove godine spasio turnir, „siromašnoj Mladosti“ itekako važan jer pokriva većinu troškova. Između ostaloga je to i novčani nagradni fond i pokali što iznosi oko 60.000 kuna.
Međutim, ima podosta objektivnosti i istine u riječima direktora Mladosti Dragutina Mikše i direktora turnira Tomice Belavića koji su više puta do sada upozorili na problem premalog broja prijava domaćih, karlovačkih momčadi. Za pretpostaviti je da bi karlovačke momčadi privukle veći broj malonogometaša i poklonika malog nogometa iz grada i bliže okolice pa bi opći dojam (posjećenija dvorana) o turniru zasigurno bio znatno bolji jer se samoj tehničkoj organizaciji turnira nema što prigovoriti.
Pitanje je i gdje su nestale momčadi iz obližnjih država, Slovenije i BiH, koje su nekad znale biti stalni sudionici karlovačkog malonogometnog turnira. Na tu bi se adresu organizatoru mogao pripisati i pokoji minus.
Nadalje, neshvatljivo je da se tako važan brand, najstariji malonogometni turnir u državi, započne organizirati u prosincu a tijekom godine ima dovoljno vremena da se potpišu ugovori s najkvalitetnijim malonogometnim momčadima u Hrvatskoj, organiziraju lokalne – karlovačke momčadi te momčadi iz županijskih gradova (Slunj, Ozalj, Ogulin, Vojnić Vrbovsko, Duga Resa, Kamanje, Žakanje…), kao i napravi solidna priprema za dolazak na turnir ekipa iz obližnje Metlike, Črnomlja, Kladuše, Cazina…
Kad na letku piše pokrovitelji Karlovačka županija, Grad Karlovac, SŠKŽ i KŠZ svima je k’o dan jasno da s tih adresa novca nema i da su te institucije navedene tek toliko – reda radi, a to je samo zato što se na vrijeme ne traže sponzori. Konačno, kad su zadnji put na finale turnira došli Župan, Gradonačelnik, gradonačelnici županijskih gradova? Nije pozvan niti prvi građanin metropole odakle dolazi ovogodišnji pobjednik turnira. Da je organizator pozvao Bandića i još taj poziv potkrijepio pozivom njegovog karlovačkog kolege, možda ovaj prijedlog i ne bi ostao samo na prijedlogu – “mrtvo slovo na papiru”.
Organizator zasigurno zna kako se u drugim sredinama organiziraju malonogometni turniri – zašto se otuda ne “ukrade” i pokoja ideja koja bi se mogla prilagoditi karlovačkom turniru s ciljem da bi bio bolji, zanimljiviji, sadržajniji… Više nije dovoljna samo dobra, klasično urađena organizacija već treba raditi show. Stoga je na ljudima da nešto promijene na bolje, da se prilagode promjenama koje su karlovačkom turniru neophodne pa bi na tome trebao početi razmišljati već danas. Karlovački malonogometni turnir je najstariji u državi i to mu nikad nitko ne može uzeti. Sve ostalo je nažalost ispod razine rejtinga kojega nosi turnir. A moglo bi biti bolje!
sve u kolumni je istina, ali zapravo postoji jedan još veći problem, a to je općenita promjena u društvu, sve manje druženja, sve manje zezanja, sve manje haklera. na Kutiji šibica je ove godine bilo 120 ekipa, što je smiješno (ranije je znalo biti po 800, a u Karlovcu prije rata i po 250-300, a danas je dakle u Zagrebu 120, i to zajedno u seniorskom i veteranskom). prije 20 godina bi čovjek prošao gradom i vidio 20 ekipa klinaca kako igraju nogomet po livadama i parkiralištima. danas se šokiraš ako vidiš barem jednu.
ali kolumna svejedno točno govori o tome da se čini da se turnir organizira samo onako, reda radi, baš kako piše, “primjerno” ali bez ikakvog posebnog truda da bude bolje.
Činjenica je, na žalost, da se karlovački malonogometni turnir iz godine u godinu spušta na sve niže
grane. Pad broja ekipa, pad broja gledatelja, pad nagradnog fonda…sigurno je da su tome doprinijeli
teška ekonomska situacija i opće stanje u društvu, ali velik dio odgovornosti snosi i organizator, koji
se jednostavno nije prilagodio vremenu u kojem se turnir organizira. Imati gotovo isti pristup turniru
2012. godine kao i recimo 1982. jednostavno ne može rezultirati uspjehom. Danas više nije dovoljno
tamo negdje oko Božića pribiti plakat na prvo drvo i znati da će biti puna dvorana (što ekipa, što gledatelja), i danas treba puno, puno više rada da se pridobiju sponzori, igrači, gledatelji. Nema
entuzijazma, nema želje da se ide više i bolje, nema inovativnosti. Turniru treba ekipa koja će ga
postaviti u sadašnje vrijeme, osvježiti, ojačati sponzorima. To mora biti projekt za gotovo cijelu godinu, a ne tih mjesec dana. Jer, bojim se ako ode i Karlovačka banka da ćemo dobiti turnir za “gajbu i odojka”.
Slažem se Marjane sa tobom da fale istinske zvjezde i ekipe iz Karlovca. Još i dan danas se uz logorsku vatru iz koljena na koljeno prenosi legenda kada je na spomenutom turniru nastupala planinarska a potom i špiljarska ekipa. Kad smo mi nastupali a potom se i spuštali užetima sa balkona publika je bila u transu. A kakva je tek bila kostimografija……….. O vremena, o običaji…………