Da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu, i dakako u našem malom gradu, već je odavno poznato. Tomu svjedoči i činjenica da je taj šport, odnosno Nogometni klub Karlovac, najčešće bio tema ove kolumne. Ne, kao što neki prigovaraju – rukomet, atletika, veslanje, gimnastika… U ostalom to se može i provjeriti. U današnjoj rubrici tema je opet nogomet – s razlogom.
U petak (18. 11. u 18 sati, ŠSD) karlovački športski novinari čine posljednji, očajnički, pokušaj da se spasi, ako se još uvijek išta dade spasiti, NK Karlovac od propadanja. Sekcija Hrvatskog zbora sportskih novinara Karlovca održat će, dakle, u petak, novinarsku tribinu čija je tema panel diskusije – Nogometni klub Karlovac. O tome će govoriti Branko Stipković (novinar – komentator Sportskih novosti), Zdravko Marčetić (predsjednik Karlovačke športske zajednice), dr. Amirudin Talkaić (predsjednik Nogometnog kluba Karlovac), Matija Štefančić (igrač – kapetan momčadi), Krešimir Perković (bivši član Uprave i direktor kluba), Marko Čurčija (predsjednik Kluba navijača Gademz) i moja malenkost kao kolumnist i glavni tajnik HZSN. Dakako da će svoje mišljenje o toj temi moći izreći i gosti koji će se naći u dvorani kraj Korane. U svakom slučaju treba doći i demokratskim sučeljavanjem pomoći da oni koji to mogu NK Karlovac izvuku iz gliba u koji je upao i da, ako je još uvijek to moguće, ostane u prvoligaškom društvu.
Situacija u klubu iz Mekušanskog polja nije nimalo bajna i klub je, kako se zasad čini, bliži tome da će u buduće igrati u „polju“ s drugoligašima i ne daj Bože županijskim ligašima, nego na Poljudu, Maksimiru, Kantridi, Gradskom vrtu, Kranjčevićevoj, Koprivnici… Tamo se više ne zna „tko pije, a tko plaća“. Zapravo zna se tko je plaćao a sad više nitko ništa ne plaća, ali i ne pije jer nema otkuda. Krčma Kristina u Tuš. Cerovcu kojom su se ne tako davno pojedinci hvalili da su bili sudionici povijesnog sastanka gdje je dogovoren projekt karlovačkog nogometnog prvoligaša – zatvorena je, a „šoping u špeceraju“ ih baš previše i ne zanima.
Narodna je izreka: „Sve što je lijepo, kratko traje“. Tako je nažalost kratko trajalo i veselje poklonika karlovačkog nogometa zbog nastupa KA-prvoligaša, naročito u njegovoj prvoj prvoligaškoj sezoni. Istina je i da NK Karlovac ne tone samo zbog igrača jer su oni do sada pokazali da znaju igrati, a niti zbog trenera koji je izuzetno strpljiv i marljiv ako ima koga trenirati. Plavo – bijeli „brod“ tone zbog „besparice“. Većina članova Uprave i vodećih ljudi kluba koji su svojevremeno euforično pohodili klupske prostorije i tribine stadiona te punili blagajnu NK Karlovac već su odavno digli „sidro“ iz naše prelijepe Korane. Više ih se može vidjeti niti na utakmicama, a u dobra stara vremena ih se tamo moglo vidjeti i po ciči zimi. Kako je „Tata“ naredio tako se i radilo, a sve je podređeno bilo osobnoj promociji, nažalost manje nogometu i klubu. Sad kad je „pipa presušila“svi su se ti poslušnici razbježali „k’o rakova djeca“. Ostao je „doc“ Talakić kojega čak i neopravdano optužuju jer je doveden pod obećanjem da će imati bezrezervnu podršku pa se prihvatio čelne funkcije s najpoštenijim namjerama – pomoći klubu i nogometu koje voli. Iskreno, nije jasno, barem ne meni, što je sve to doktoru trebalo! Nesalomivi Nikica Rudar je tu bio i za vrijeme slavnih trenera „Čavleka“, „Stevice“ i „Tomice“. A i našem mudrom glasnogovorniku Darku je već „pun kufer svega“. Danas poput pjesme Gorana Bare „Gdje je nestao čovjek“ – traži se „Zeko“ Zajec, a i za „brodovlasnika“ se baš i ne čuje… Dakle, pored rijetkih „vjernika“ klubu su ostali od prvoga dana vjerni, i pouzdana potpora strpljivim igračima čvrstih živaca – članovi karlovačkog Kluba navijača Gademz.
„Pilu možemo okrenuti i naopako“. Na primjer, što bi se dogodilo da sad iz klubu odu malobrojni članovi Uprave proširene s trenerima i još nekim djelatnicima iz logistike? Ako ode Talakić, na čemu pojedinci inzistiraju, klub bi ostao bez čelnog čovjeka koji ga po Statutu predstavlja i morao bi sazvati Izvanrednu izbornu godišnju skupštinu. Pokušaja sazivanja skupštine je bilo, ali se nije uspjelo okupiti kritičnu masu. Nije se uspjelo okupiti članove Skupštine zato što onima „kaj su zbrisali“ nije niti u primisli odazvati se, a ostalima je tak’ svejedno jer ih nisu zvali kad trebalo – bili su samo nevažni broj na nekom popisu. Grad se nema potrebe miješati, a i za to ima valjan razlog jer imaju svoju krovnu športsku asocijaciju – Karlovačku športsku zajednicu, koja bi trebala brinuti o „obitelji – svojoj djeci“. Kako kad se i predsjednik KŠZ zahvalio na funkciji u NK Karlovac?! Bez obzira što je po opredjeljenju nogometaš, kao predsjednik svih karlovačkih športskih udruga nije se smio niti „laćati“ funkcije u NK Karlovac. Dakle KŠZ treba puno više raditi, a „kak’ ‘zgleda niš’ ne delaju“.
Nogometni klub koji se voli podičiti gotovo stogodišnjicom je „bolestan i sad nestrpljivo čeka Hitnu službu koja je, saznajemo iz tiska, u problemima. Ako budu čekali promjenu vlasti i nadali se da će im ona pomoći – varaju se, završit će na aparatima. Svakome u ovom našem malom gradu je potpuno jasno da će se za NK Karlovac lijeka teško naći. Bilo bi ga da bolest nije prerasla u kroničnu i da su „Tata & Co.“, kad su ga već preuzeli imali naočale za dalekovidnost, a kratkovidni su. Nisu znali iskoristiti rang natjecanja, fond igrača, trenutnu zagrijanost građana za prvoligaša i još niz drugih prednosti koje su iz toga proizišle. Radili su da klub živi par ljeta a ne da doživi svoju stogodišnjicu kao čvrst i jak brand Karlovca. Klub bi morao biti primjer kako se okuplja mladež i odvaja ih se od ulice (čime se političari često puta znaju hvalisati), promiče nogomet grada i županije, stvara igrače kao što je to nekad činio…
Ništa ne bi rekao a da već sličnu priču nismo odslušali i doživjeli obilježavajući, nakon 25 godina, povratak karlovačke košarke u prvu ligu. Nogometni klub je tako, nažalost, već ispričana priča karlovačkog športa.
Situacija je loša, ali nije bezizlazna. Nogomet, naime, ima jednu ogromnu prednost pred košarkom: masovnost. Slučaj košarke nalikuje na ovaj, ali ipak nije isti, jer je u to doba košarka doslovno uništena – košarka je uništena još dok je valjala, navodni uspjeh košarke je paralelno značio odlazak skoro svih klinaca, itd. klub je prvu sezonu igrao u Zagrebu, to je bila istinska katastrofa.
Nogomet je drugo – ljude je privukao, ljudi navijaju, klinaca trenira hrpa – zato nova i solidna uprava to može brzo dovest u red. To ne znači da se nužno mora ostat prvoligaš, ne mora. Za početak je i čvrst drugoligaš sasvim dovoljno. Ali klub koji funkcionira.
možda klub pretvorit u dioničko društvo,da se vidi jel bi koga poput Andabaka zanimalo ,
slažem se sa KLCom,može bit i drugoligaš
Ima jedan moj “literalni” rad,koji sam pred neko vrijeme poslao na jedno natjecanje,a podsjetio me je na naš klub,klub koji je iznad svih nas pa i iznad “njih”… Stoga,iz meni bitnih razloga,htjedoh ga podijelit sa svima vama,ljudima koji vole klub i grad.. I velika isprika što sadržaj je malo podulji… Radi boljeg razumijevanja teksta i onoga što želim reći, umjesto prvog lica jednine zamislite naš klub …….. ” Sada sam tu gdje jesam… Sjedim u hladnoj sobi. Sam sa sobom i svojom tminom. Optužen lažno. Za nešto što napravio nisam, kriv nisam. Zaboravljen i odbačen od svih, robujem svoj život samotni. Hladnoća vanjskog svijeta reže mi srce kao najoštriji nož. Tek poneki tračak sunca što sramežljivo proviri kroz rešetke na prozoru, obasja moje blijedo lice, nekada davno znanom toplinom. Sada sam tu gdje jesam …. Razmišljam o prošlosti. O danima koji nisu imali ni kraja ni početka. Kada sam bio izgubljen u pustinji ispraznosti. Razmišljam o usamljenoj masi ljudi oko mene, tada …dragih ljudi, koji su me tako besramno i poput kukavica spremili u ladicu i….jednostavno zaboravili ! No ja nisam zaboravio njih … Ja sam hrabar i oprostio sam im sve. Oprostio ?! DA, ali ne i opravdao njihovu nepravdu . Možda su me ponizili, ali me nisu uništili. Sve moje bitke, moji porazi, dali su mi novu snagu, hrabrost, izdržljivost, sve više samopouzdanja. Svaka nova prepreka moj je saveznik. Uspjet ću ili pasti. Ali nastavit ću dalje. Okrenut ću lice od neuspjeha, izbjegavati VAS koji klicali ste nad mojom nepravdom. Sada sam tu gdje jesam ….. Teško je …prokleto teško, ali nije me sram. Moj obraz je čist. Živite i dalje u uvjerenju da ste me porazili, ali nikada uništili ! Jer…od danas započinjem nov život. Sa sobom i svojom tminom . Od danas odbacuje svoju staru kožu, koja je predugo podnosila ožiljke neuspjeha i bila ranjavana VAŠOM tugom, bijedom i očajem. I stvarno, ustrajat ću sve dok ne uspijem. Ja više nisam onaj slab, moje misli ne vladaju mojim djelima. Zbog VAS koji ste bili mračne sjene nad mojim životom, nikada više nikome neću dopustiti da mi umanjuje dušu tjerajući me da uništava, zbog VAS ! Samom sebi mogu oprostiti samo ja ! U svoj svojoj poniznosti, časnosti, ja sam tu gdje jesam…. A gdje ste VI ?! Gdje ste sada kada mislite da porazili ste me ?! Porazili možda, ali ne i uništili. No i taj VAŠ poraz, za mene poraz nije. Nije ni greška. Jer gorki gutljaj nije kliznuo niz moje grlo. Hrabar sam za razliku od VAS ! Hrabar, jer se ne bojim pasti. Kako padnem tako ću se i dići. Budan i prožet radosnim iščekivanjem, pune duše, ja ću se dići. Uzeli ste mi sve ali dušu ne možete ! Sada sam tu gdje jesam, sjedim u hladnoj sobi, sam sa sobom i svojom tminom ….. Čekam, kad više ne čeka se ništa a čeka se sve. Čekam da moja blijeda sjena isplače sjetne pjesme mojih davno odsanjanih snova. Čekam, i pitam VAS – Da li VAS je strah te sjene što uzdigla se nad VAMA, kako bi VAM prišla tiho poput prašine u mojoj šaci ?! I da li strah VAS je pomisli da ste me možda samo porazili kada uništiti me NE MOŽETE ?! – Sada sam tu gdje jesam…. Sjedim u hladnoj sobi .. Sam sa sobom i svojom tminom ….. A GDJE STE VI …… ” Eto dragi moji ljudi, to je “ono” što ja osjećam za klub,možda lud a možda i ne, procijenite i sami… I još jednom isprika na duljini teksta ali “morao” sam.. Hvala na razumijevanju, sa poštovanjem Vaš tetejac(am)…
klub bez omladinske skole nemoze opstat!ko bi naplacao tolke dovedene igrace!toliki grad a igraca za prvu ligu nigdje!
Slažem se u potpunosti sa prvim komentatorom (Klc). Nikakva tragedija nije trosnuti u drugu ili treću ligu ukoliko to dovede do konsolidacije kluba. Pod konsolidacijom kluba smatram 70-80% vlastitog igračkog kadra i igranje u rangu koji je primjeren i koji proizlazi iz ekonomske situacije u kojoj se nalazi Grad i Županija, a NIKAKO NE REKET NA ŠTETU OSTALIH ŠPORTOVA ! U čemu je problem da Karlovac ode koji rang niže. To je u ostalom i realno. U Engleskoj ili Francuskoj kada su ispadali iz prve lige puno ozbiljniji klubovi od našeg Karlovca nisam čuo da su kraljica ili Vlada proglasili dan žalosti. I porazi i niži rang su sastavni dio športa. Od toga jedino punokrvni budalaši mogu raditi tragediju. Uostalom nikada prema ovoj legiji nisam niti osjećao nekakav pretjerani senzibilitet (izuzetak je karlovčanin Matija Štefančić)
dlcdd – omladinska škola se bitno popravila, mlađi pioniri su drugi u 1. ligi (iza Dinama), kadeti i juniori vode na ljestvici, kadeti su s Dinamom (koji igra van konkurencije) odigrali 0:0 što je Dinamu jedini izgubljen bod. omladinska škola dugo nije valjala (očito) ili nije valjalo nešto na prijelazu iz omladinske škole u seniore ali ne može sadašnja garnitura bit odgovorna za to (govorim o trenerima ne o upravi), nije omladinska škola pucnut prstima i hop, gle, stotine igrača.
kuka – slažem se osim “legije stranaca”. to je priča koja u biti ljude više ne zanima kao nekad. malo je danas klubova (jako jako jako malo) koji imaju svoje domaće igrače, prošla su ta vremena, sad, jel to dobro ili loše o tome bi se dalo pričat, ali većinu ljudi to ne zanima. ja odem na stadion i navijam za NK Karlovac i iskreno tih 11 koji su tamo ako se pošteno bore su za mene Karlovčani. naravno, iz drugih razloga se mora imati kvalitetnu omladinsku školu i slažem se da bi bilo i bolje da imamo puno domaćih u prvih 11, ali ako nemamo…kažem, vremena su drugačija. Za mene su Kovačević i Novinić i Sunara Karlovčani, ima i onih koji nisu jer na njima ne vidim trud, ali samo zato a ne zato što su rođeni u “dalekom” Varaždinu
Klc nisi dobro pročitao ili skužio kaj je pjesnik htio reći. Mene stvarno kao istinskog kozmopolitu ne zanima nečije mjesto rođenja, već što je učinio za naš Grad, pa tako i pošten pristup svakog športaša koji brani boje naših klubova ću uvijek poštivati ma otkud da došli. Poanta je u tome da smatram da trenutno nije situacija za održavanje NKK na jedan umjetan način jer jednostavno za to nemamo privredu koja to može pratiti. Čak mislim da neke firme kad bi i mogle nebi htjele financirati klub koji funkcionira na ovakav način (bez vlastitog stvaralaštva). Usput pročitah u novinama pred neko vrijeme da i slavna i prebogata Barcelona ima u prvih 11 čak osmoricu koja su iz njihovog omladinskog pogona. Jedan od njih je i Messi koji je došao kod njih kao klinac od mislim 12 godina. E pa ako je to recept koji koristi i Barca mislim da je i Karlovcu vrijeme da kaže doviđenja mešetarima i preprodavačima igrača, a tzv. struci da se uhvati posla.
Pa to ti rekoh da se slažemo.
A kaj se tiče Barcelone to su neusporedive stvari zato kaj je to klub koji uzima talentirane klince iz cijelog svijeta dok su još djeca. Oni nemaju u prvih 11 osam igrača iz Barcelone i okolice (koja ima par milijuna stanovnika), nego jednostavno iz svoje “omladinske škole”. Pa i primjer Messija to govori. Valjda ćemo se složit da NK Karlovac ne može baš dovodit talentirane 12-godišnjake iz Argentine
Pa ni iz Zagreba 
A ovo oko financiranja se dobrim dijelom slažem, ali ima i stvari koje tu isto treba pojasniti. Ima puno ljudi koji misle da grad ne bi trebao financirati seniorski sport uopće. S tim se donekle slažem, ali ti isti čini mi se ne razmišljaju što bi tek to značilo za druge sportove. Ako se složimo da Grad ne treba davati novce za seniore NK Karlovca koji su ipak predstavnici najpopularnijeg sporta, 4-5 puta godišnjeg su u izravnom prijenosu, privuku najviše ljudi…zašto bi, pobogu (u tim relacijama naravno), Grad sponzorirao veslanje ili taekwondo? Ili sve ili ništa. Onda opet, u nekim omjerima. A nogomet će i ako će se financirat samo djeca dobijat opet najviše (samo će svima ta sredstva biti manja) jer ga i trenira najviše djece i skuplji je od većine ostalih sportova (većine, ne svih). Normalno da će 150-200 klinaca koji treniraju nogomet trebat više love nego 20 koji treniraju veslanje (nemam niš protiv veslanja, naprotiv, nego čisto da dam primjer)
E sad, druga stvar je što ja mislim da se uz pametno i trezveno financiranje prvoligaški projekt mogao ostvariti, ne samo što se tiče Karlovca, nego što se tiče i HNS-a naravno. Sad je skoro cijela HNL u gabuli, a recimo cijela engleska liga se igra po danu dok je HNS hrvatskim klubovima nametnuo idiotariju reflektora. Koštali su 7 milijuna kuna, a Karlovac je dužan valjda 8. Nadalje, ovakve plaće kakve danas imaju nogometaši (ne u Karlovcu nego u cijeloj HNL) su apsolutno neodržive. I hrvatskom nogometu ne gine amaterizacija ili poluprofesionalizacija.
Znači, slažem se da se poslovalo glupo i neodrživo, ali ne i da je tako moralo biti. S ovogodišnjim plaćama NK Karlovac praktično da ne bi imao dugova (da je takve plaće imao i u prve dvije sezone). A i te su objektivno prevelike za mogućnosti HNL-a. A bez reflektora bi bio u golemom plusu što znači da bi bila potrebna i daleko manja gradska sredstva.
Ali jebiga, sad je kasno žalit za prolivenim mlijekom.
U potpunosti se slažemo. To je bit problema u NKK i realnost da nema opstojnosti bez vlastitog rada (pogona). Slažem se da Karlovac ne može dopeljati ni klinca iz Zagreba, a pogotovo ne nekog iole kvalitetnog igrača jer to košta i prelazi trenutne mogućnosti kluba. I ova ti stoji da bi se trebalo igrati po danu a ne po noći (struja), jer uz ovakvu gledanost i interes gledatelja moglo bi se igrati i prijepodne za vrijeme produženog gableca. I na kraju potpuno je točno da bi ligu trebali imati amatersku ili u najboljem slučaju poluprofesionalnu jer ako si profesionalizam ne mogu priuštiti i neke puno bogatije zemlje od Hrvatske tada pogotovo ne razumijem ovo partijsko i zaostalo silovanje i zadržavanje ovakvog neodrživog stanja. Ili pak pre dobro razumijem da je pojedincima teško da se odreknu zlatne koke !
Pratim rad omladinske škole već nekoliko godina i ako se dobro sjećam pred dvije ili tri godine kadeti i juniori su također bili u vrhu lige i bili blizu ulaska u prvu HNL, ali već tada se osjećalo da klubu to nije u interesu, jer zamislite došlo bi do velikog povećanja troškova. Već tada je bilo puno lakše dovoditi igrače izvana, a siguran sam da je bilo nekoliko igrača iz te generacije koji su danas mogli biti možda i prvotimci, a ako ne to, za njih je trebalo biti mjesta barem među prvih osamnaest. Navodim par imena (Grman, Amić, Sopa, Turkalj, Grgić, Krznarić i još neki čijih se imena više ne mogu sjetiti. Da je tada netko i od Uprave ali i od struke (treneri i sportski direktori) razmišljao na način da se tim dečkima da što više prilika, da uhvate malo iskustva te da sutra imamo kakav-takav domaći kadar, nama svaki novi sportski direktor dovede po desetak igrača da ne rečem sumnjive kvalitete koji po mojem mišljenju sigurno ne odskaču od naprijed navedenih domaćih igrača, sa njima potpisuju profesionalne ugovore i stvaraju visoke financijske obaveze, a za domaće potrebe objavljuju da su potpisali stipendijske ugovore sa nadarenim domaćim igračima, koji uostalom niti ne dobivaju poštene prilike. Imali smo svi priliku vidjeti koliko je Zajecu stalo do kluba, kada on mrtav hladan odlazi u Grčku na utakmicu reprezentacije a klub gotovo da je za to vrijeme nestao i prestao sa radom. I sada se vidi kako on i njegov prijatelj vode veliku brigu oko kluba, ali nisu se oni sami doveli u klub, netko ih je pozvao, a nema im tko reći da nisu trebali niti doći niti da odu. I njih bi netko trebao platiti ali pitam se za koji to posao (osim za napad na suca u svlačionici). Ja ipak gajim nadu da će se naći netko (ne zanima me politička opcija) koji će znati stati na loptu, postaviti stvari na svoje mjesto, riješiti se prevelikog i nekvalitetnog igračkog kadra, inzistirati na uvođenju što većeg broja mladih i domaćih igrača, ukoliko ne želimo situaciju da nam na proljeće više neće biti niti stranaca a još manje domaćih jer njih ionako nema. Sve to ako vrijeme nije već isteklo
Ne bi to bili ništa posebno veći troškovi. Kadeti i juniori nemaju plaće (a stipendije najboljima bi trebali imati bez obzira jesu druga ili prva liga), kotizacije nisu velike, jedino par daljih putovanja ali to se najlakše sredi.
Oko kvalitete domaćih se djelomično slažem. Mislim da u prve dvije sezone doista nitko nije imao mjesta čak ni u prvih 16 od mladih domaćih igrača, a ove godine ima i srećom i dobijaju sve više prilike, Amić je praktično ušao u prvu, Sopčić dobija prilike, Turkalj je igrao u kupu sve utakmice, od starijih su u prvoj Štefančić i Novaković, to je sasvim pristojno.
Ali u prve dvije godine ipak ne. Nisu bili još ni blizu dovoljno kvalitetni. Što se tiče domaćih igrača toj garniturni zamjeram samo što nisu ostavili Fumića da odigra jednu prvoligašku sezonu. Nije možda bio za prvotimca, ali je bio sigurno bar na razini jednog Matike, znači mogao je odigrat par utakmica i dostojno se oprostit od kluba i igranja.
“Situacija u klubu iz Mekušanskog polja nije nimalo bajna i klub je, kako se zasad čini, bliži tome da će u buduće igrati u „polju“ s drugoligašima i ne daj Bože županijskim ligašima, nego na Poljudu, Maksimiru ” ..čestitam g. Bakiću ! Odlična procjena situacije (nažalost)