Šport je oduvijek bio neka vrsta utjehe u kojemu se traži fair play iako ga, nažalost, ima sve manje. U prošlotjednoj kolumni načeo sam temu o predstojećim izborima za laureate karlovačkog športa u 2011. godini. Štoviše, nisam niti pomišljao da bi kolumna koja je prije svega napisana dobronamjerno i s dosta vremenskog odmaka od glasovanja, izazvala toliko „bure“ i negodovanje. Ne kod čitatelja već kod onih koji kroje sudbinu športaša, odnosno stvaraju i provode pravila za izbor laureata športa grada na četiri rijeke. Na kraju krajeva, kolumna je moje osobno viđenje izbora, usudio bi se reći dugogodišnje iskustvo u športu, koje hvala Bogu nikoga ne obvezuje. Koliko god to nekima u KŠZ nije drago, kao novinaru i kolumnisti obveza mi je ukazati na neke nedosljednosti u izboru za športaša grada.
Neshvatljivo je kad dobronamjernu kritiku pojedinci koji su na športskoj poziciji, i imaju utjecaja na izbor, to shvaćaju kao kritizerstvo, a koje to uopće nije. Dakle, šport je neka vrsta utjehe za sve one koji na kraju godine kroz odabir i priznanje osjete da su glasači pravedno vrednovali njihov jednogodišnji učinak na športskim borilištima, a ocjenjuje ga upravo „športska vlada“ grada – Upravni odbor i članovi Skupštine Karlovačke športske zajednice…
Zajednički izbor ili samo proglašenje?
U nedavnom neformalnom razgovoru s jednim „visokopozicioniranim“ gradskim športskim dužnosnikom (nije važno kojim – prepoznat će se) dotakli smo se prošlotjedne kolumne u kojoj pišem da je potreban objektivniji pristup odabiru laureata športa. Iskoristio sam taj susreta da bi dužnosniku spomenuo i nešto što tada nisam napisao. Nažalost, nakon rasprave s njim o toj temi sada smatram svojom dužnošću iznijeti to i u javnost.
Da podsjetim o čemu se radi. Jednu anketu za športaša godine sprovodi KŠZ a drugu – najstariju, karlovačku sprovodi Karlovački tjednik. Proglašenje je zajedničko što je i razumljivo jer se radi o manjim troškovima. Dakle, tu ništa nije sporno. Nerazumno je to što se u dvije ankete gotovo svaki put laureati podudaraju – isti je odabir, a anketa je različita. Razlog je možda taj što je predstavnik Tjednika ujedno i član tijela KŠZ koji zbraja glasove KŠZ-ove ankete, što u konačnici nije najsretnije rješenje. Zašto KŠZ i Tjednik neovisno i samostalno, ne provode svatko svoju anketu? Kako KŠZ ima regulirano tko će glasovati, tako je i KT-ovo diskrecijsko pravo kome će dati glasovanje u svojem izboru. Dakle, kad se radi o anketi KŠZ-a tada predstavnik Tjednika ne bi smio imati „glavnu riječ“ jer u tom slučaju krovna športska asocijacija grada gubi kredibilitet, a tako bi trebalo biti i u obrnutom slučaju. Zato je bolje imati dva izbora, a jedno proglašenje.
KŠZ omalovažava svoju članicu
Sekcija Hrvatskog zbora sportskih novinara Karlovac punopravni je član KŠZ ali se odluka o tome koji će športski novinari glasovati u anketi KŠZ prepušta Tjedniku. Stav je spomenutog športskog dužnosnika da KŠZ ne može mimo predstavnika Tjednika donositi takve odluke, iako se nigdje, osim neformalno, ne govori o zajedničkoj anketi – osim zajedničkog proglašenja. To bi moglo značiti i da KŠZ namjerno omalovažava i podcjenjuje svoju članicu (Sekciju HZSN Karlovac) indirektno im namećući tko može, a tko ne može glasovati. Ujedno u vrlo neugodnu situaciju dovodi i KT kojima u zadaću daje nezahvalnu ulogu arbitriranja kod kolega. (Ne)namjerno se događa tako i da jedan novinar koji pokriva više redakcija dobiva pravo na više glasova.
Prije sadašnjeg saziva Upravnog odbora KŠZ Sekcija karlovačkih športskih novinara dobivala je od KŠZ-a određeni broj glasova, a tko će glasovati od novinara to KŠZ nije zanimalo, već samo da novinari na vrijeme dostave svoje glasačke listiće u kancelariju KŠZ. Na primjer, prilikom izbora za športaše u anketi koju provodi Savez športova Karlovačke županije (SŠKŽ), županijski športski savez prepušta Sekciji da sama odredi novinare koji će glasovati. Zašto to više tako nije u gradu a u županiji je, treba pitati u KŠZ. No, da takva selekcija koja je možda diktirana i iz “partijskog vrha” dovodi u sumnju i „namještanje“, moguće je.
Klub ili – momčad i ekipa?
Nadalje, u KŠZ-u se često puta pozivaju na suglasje pravilnika o izboru (ako postoji) s onim Hrvatskog olimpijskog odbora. Međutim, oni se u potpunosti i u svemu ne preklapaju, što je realno i za očekivati. Trebao bi postojati osnovni pravilnik (ako prihvaćen da je to onaj HOO-a) a gradski i županijski pravilnici bi mogli biti prilagođeni svojoj sredini i mogućnostima. Tako se na primjer u Karlovcu glasuje za najbolji klub, a u anketi HOO se glasuje za najbolju ekipu, momčad i slično. Duže vrijeme se u među športašima grada govori da bi trebalo glasovati za momčadi i ekipe, a ne za klubove, jer je takav izbor pravedniji. Prošle godine je od klubova pobijedio NK Karlovac, a ove se pokazalo da je Nogometni klub u totalnoj „banani“. Vjerodostojnije bi bilo da se glasovalo za momčad jer je prva momčad NK Karlovca zaslužila biti najbolja, ne i klub.
Zar jedna atletska štafeta, veslački dvojac ili četverac, streljačka ekipa i slično ne zaslužuju biti nagrađeni i izvedeni na binu da im publika zaplješće. KŠZ-ov tvrdi stav da najbolji športaš može biti samo onaj tko se natječe u seniorskoj konkurenciji uvijek baš i ne „drži vodi“. Grad je u toj kategoriji prilično tanak pa bi ga možda trebalo proširiti na veće uspjehe juniora čiji su rezultati vrijedni pažnje, nailazi na sve više odobravanja.
KŠZ bez sluha i fleksibilnosti
Ovom prigodom još jednom podsjećam i na inflaciju nagrada športskim nadama kojih je svake godine i preko dvadesetak. Gdje nestaju toliki talenti kad prerastu kategorije pionira i kadeta? Zar se tijekom godine ne bi mogli prirediti prijemi za talentirane športaše – ne trebaju uvijek biti u Uredu gradonačelnika. Tu je bilo podosta nelogičnosti. Na primjer, gradonačelnik je primio članove kick boxinga koju su bili svjetski prvaci (?) a nije primio veslačke reprezentativce, studente medicine Bohneca i Katušina, koji su bili treći na Svjetskom studentskom prvenstvu u Moskvi… Zašto mlade članove KCK Tigar ne bi primila i čestitala na uspjehu krovna športska asocijacija? Zar je KŠZ Caritas i postoji samo zato da bi dijelio „tuđe“ novce koji im stižu kao na „taci“ iz proračuna, ili raspoređivali kombi, obavljali jednogodišnji izbor športaša… Treba biti inventivan imati ideja i prije svega treba raditi…
Neshvatljivo je da pojedinci u KŠZ-u nemaju sluha i fleksibilnosti za takve stvari. Konačno, pravilnik postoji i da bi se mijenjao! Pomislih sada, treba nam više običnih ljudi koji su spremni saslušati druge i ne misle da su „Bogom dani“, koji znaju prepoznati dobre prijedloge, znaju raditi sjajne stvari i znaju se oduprijeti prolaznom trenutku za dobrobit športa kojemu moraju biti na usluzi.
Ja mislim da bi KŠZ trebao (nije baš da se inače trgaju od posla) prije svega postaviti jasnije kriterije i o tome, zajedno s novinarima, pravilno obavještavati javnost. Jer nije svaki uspjeh jednako vrijedan čak i ako tako zvuči.
Najbolji primjer su borilački sportovi. Neću nikoga imenovati jer to nije moj posao ali svi koji prate sport jako dobro znaju da tu ima istinskih velikih uspjeha, pojedinaca koji su došli do europskih i svjetskih medalja na pravim jakim natjecanjima, na kojima su imali jaku konkurenciju iz cijelog svijeta ili Europe i imali 5-6 “krvavih” borbi da bi došli do medalje. A da ima i onih koji su postali svjetski viceprvaci bez ijedne pobjede u manje razvikanim sportovima ili sportovima koji imaju “tisuću federacija” pa dođeš, u tvojoj konkurenciji je tri natjecatelja, u polufinalu si slobodan voljom ždrijeba, u finalu te nokautiraju i ti si viceprvak svijeta. Bio bi i ja!
Zato je potrebno dati konkretne informacije i glasačima. Evo, ovaj tu dečko je pobijedio jake suparnike iz pet, šest ili sedam zemalja i osvojio medalju u najjačoj konkurenciji. A ovaj tu je možda nada, podržimo ga, ali medalju je osvojio stjecajem okolnosti. Dobro, to je problem koji se širi i puno puno dalje od Karlovca, po cijelom svijetu, što uopće mogu postojati “Svjetska prvenstva” na kojima nastupaju tri ili četiri borca iz Hrvatske, Mađarske i Italije.
A nedostatak pravih informacija onda umanjuje i uspjeh drugih, jer onda neupućeni (primjetio sam na prošloj temi komentare) smatraju da su svi u borilačkim sportovima takvi pa umanjuju i istinske velike uspjehe postignute uz izuzetno puno napora i protiv doista najboljih boraca Europe ili svijeta.
Još jedan primjer – neiskusno glasačko tijelo često ne prati dalje od državnih granica, dobiju onaj šturi prijedlog KŠZ-a koji slabo pojašnjava priču. Po meni bi trebali glasovati samo ljudi koji zaista prate sport, a to nije slučaj.
Dat ću primjer sportova koje nemamo, opet jer ne želim ja i nije moj posao da imenujem. Tko je doista bolji sportaš? Višestruki prvak Hrvatske u dizanju utega, koji je na europskom prvenstvu zauzeo 84. mjesto, ili viceprvak ili brončani u hrvanju, koji je otišao na Europsko prvenstvo i bio četvrti? Na našem izboru gotovo će sigurno pobijediti ovaj dizač utega jer će KŠZ tako predstaviti rezultate:
Pero Hrgović (Dizački klub Žabar):
– prvak države u izbačaju -120 kg
– prvak države u trzaju – 120 kg
– prvak države ukupno – 120 kg
– prvak države u izbačaju – apsolutna kategorija
– prvak države u trzaju – apsolutna kategorija
– prvak države ukupno – apsolutna kategorija
– viceprvak države – ekipno
– reprezentativac Hrvatske (84. na Europskom prvenstvu)
Joža Begović (Hrvački klub Papazjanija):
– brončani na prvenstvu države – do 78 kg
– reprezentativac Hrvatske (četvrti na prvenstvu Europe)
I jasno, onda “glasači” koji u životu nisu pogledali sportsku priredbu masovno glasaju za Hrgovića.
Doista ne ciljam na nikoga konkretno, ali sam htio ukazati na katastrofalan način na koji KŠZ prezentira sportske uspjehe na glasačkim listićima.
I kad sam već napisao cijeli esej još jedan konkretan komentar: podržavam prijedlog da se bilo kakav oblik ekipe može izglasati za najbolju ekipu godine i dodajem da nije grijeh, naprotiv, može biti motivacija, da neke godine nitko ne dobije nagradu. Kod nas se brkaju pojedinačni i ekipni uspjesi.
Recimo da Maja Balenović iz Kanu kluba Kupa postane svjetska prvakinja i ode na Olimpijadu. Ona je naravno najbolja sportašica grada i zaslužuje nagradu, njen trener također zaslužuje nagradu. Ali klub EKIPNO ne zaslužuje ako ekipno nije ništa napravio. A kod nas će dobiti i ekipnu nagradu zbog pojedinačnog uspjeha.
Ali ne vjerujem da će to ovi iz KŠZ shvatiti no treba pisati pa jednom možda netko shvati.
O izboru najboljih trebali bi odlučiti oni koji se sportom bave i oni koji po službenoj ili nekoj drugoj zaduženosti prate sportske rezultate. U nekim sredinama upravo je suprotno. Zato su i rezultati čudni jer glasuju članovi Športskih zajednica i predsjednici klubova koji iskreno rečeno ne poznaju niti aktivne članove svojih klubova jer tu su se našli po političkoj liniji.
Možda bi bilo najbolje da se ti izbori ukinu. Iako je to tradicija, i takve svečanosti bi trebale biti praznik sporta gdje se svi sportaši druže i uvažavaju, to na žalost kod nas nije tako. Već godinama u tim prilikama dolazi do velike ljubomore i omalovažavanja pojedinih rezultata. No budimo realni, zaista je teško objektivno ocijeniti vrijednost rezultata i jačinu konkurencije u toliko različitih sportova.
Sportaš, to je isto istina nažalost. Iako mislim da bez obzira na sve navedeno rezultati na kraju uglavnom ispadnu pravedni – s tim da definitivno treba uključiti barem juniore. Jasno, one koji imaju doista prave rezultate.
Gledatelju, mislim da nije problem u samoj prezentaciji rezultata KŠZ-a, nego u tome što novinari i sportski djelatnici koji glasaju za najbolje u sportu, nažalost, očito glasaju navijački ili po direktivi, a ne prema rezultatima. Konkretno, jednom novinaru koji objektivno prati sportska zbivanja, ne može niti kriva prezentacija rezultata pojedinih kandidata od strane KŠZ-a ‘zamagliti’ sliku o tome tko je najbolji. A tako bi trebalo biti i sa sportskim djelatnicima, no oni su ili sami u nekim klubovima pa glasaju za ‘svoje’ ili su na pozicijama po političkoj liniji pa moraju glasovati za sportske projekte HDZ-a… Tipičan primjer je odabir NK Karlovca za najbolju mušku ekipu. Dakle, peto i šesto mjesto u 1. HNL, to je njihov rezultat u protekle dvije godine s kojim su odnosili premoćnu pobjedu u glasovanju!?! A konkurenti su bili Auto klub Ozalj – prvak Hrvatske tri godine zaredom, HRK Karlovac – ok, u sredini tablice, ali od osnutka Premier lige uz Zagreb jedini koji nikada nije nikada ispao, i OK Karlovac, prošle godine u play-offu (među 8 najboljih), a godinu prije, ako se ne varam, čak i bolji, prijašnjih godina čak znao izboriti i nastup u Kupu CEV-a, ali nije igrao zbog financija… I šta se događa, pobjednik je uvjerljivo bio NK Karlovac, a ja se pitam po kojim to rezultatima??? Sad će netko reći: pa nogomet je uvjerljivo najpopularniji sport, i od rukometa i od odbojke, a pogotovo automobilizma… Slažem se, ali ne bira se najpopularniji klub, nego najuspješniji. Kad bi se biralo po popularnosti sporta, onda ne bi nekoliko godina zaredom najbolji sportaš bio Vlado Cindrić, nego Mata Štefančić, a ipak se glasovalo za Vladu Cindrića. Zašto se onda kod momčadi favorizira HDZ-ov projekt NK Karlovac? Zato jer sportski djelatnici, a bogami i mnogi sportski novinari u džepu imaju iskaznicu HDZ-a pa moraju ‘opravdati’ povjerenje nadređenih!
Evo, ja sam glasao za NK Karlovac i opet bih glasao. A tvoj komentar nema veze s vezom, oprosti.
1. Kakve veze s cijelom pričom ima Auto klub Ozalj doista ne bih znao jer je ovdje riječ o izboru najbolje gradske ekipe, a u svemu drugom već u startu sam sebi upadaš u usta iz očite netrepeljivosti prema nogometu.
2. Dakle, NK Karlovac je bio ŠESTI….HRK Karlovac je bio OSMI, a odbojkaši su bili među OSAM ali ti se čudiš što su nogometaši proglašeni za najbolje?
Zapravo i nije smiješno nego tužno.
3. E sad kad bi se pravio da svega toga nema i da ovo što si napisao nije totalna nebuloza (a jest iz upravo navedenog razloga) onda se opet ne bih posve složio. Popularnost i masovnost ne smiju i ne mogu biti jedini kriterij, ali isto tako to ne može i ne smije biti “suhi” rezultat. Tvojom logikom bi Baseball klub Olimpija morao svake godine biti najbolji klub Karlovca, a da odemo još dalje, nedavno sam pročitao da u Zagrebu postoji jedini hrvatski kriket klub – znači, dovoljno da ti i ja osnujemo kriket klub i eto nas u samom hrvatskom vrhu. Hej, mi smo drugi, a nogometaši “tek” šesti!
Svaki sportski uspjeh je vrijedan, ali reći da je netko uspješniji samom pukom činjenicom da je recimo prvak države, a netko drugi nije je totalno nepoznavanje sporta. Da je NK Karlovac bio četvrti umjesto peti igrao bi Europu – tvojom daljnjom logikom bi on mogao igrati finale Kupa UEFA ali hej, Curling klub Karlovac je prvak države! Nema veze što je to u konkurenciji jednog i pol kluba
Da se odmaknemo od nogometa koji ti očito priječi da trezveno razmišljaš, Atletski klub Karlovac teoretski može stvoriti visašicu koja skače preko 2 metra, ali je “tek” viceprvakinja države iza Blanke Vlašić i iza iste te Blanke zauzme drugo mjesto na Olimpijadi u Londonu. Ali hej, to je u redu, no Đurđa Đurđanović je trostruka prvakinja Hrvatske u podfederaciji federacije podvrste Krav Mage i za dva od ta tri naslova se čak morala i boriti, samo je jedan dobila bez borbe. Naravno da je Đurđa najbolja sportašica grada!
U kraćoj verziji, uzevši u obzir postignute rezultate u 2010. godini i neizostavnu komponentu masovnosti jednog sporta moglo bi se pričati jedino o tome vrijedi li osvajanje baseball kupa više od šestog mjesta u daleko najmasovnijem sportu u Hrvatskoj s više od tisuću klubova. Po mojoj procjeni ipak ne.
Govoriti da je plasman među 8 u odbojci (odbojkašima svaka čast! nisu krivi što su spomenuti u totalno neprimjerenom kontekstu) “jači” od šestog mjesta u nogometu je – smiješno.
nogometaši su potpuno zasluženo osvojili prvo mjesto u anketi, a karlo mi zvuči kao neko od onih o kojima gospon Bakić i piše koji lobiraju za svoje bespoštedno
Dečki, sorry za Auto klub Ozalj, kad sam spomenuo njih, mislio sam na županijski izbor… Međutim, ne mogu se složiti da rezultat u nogometu mora biti više vrednovan nego onaj u rukometu ili odbojci. OK, za raznorazne ‘egzotične’ sportove se slažemo, znam kako to ide i znam da ti naši borci često na natjecanjima osvoje medalje, a možda su imali jednu ili nijednu borbu jer ima milijun raznih kategorija pa u nekima niti nema tri kandidata za medalje. Dakle, što se tiče nogometa, rukometa, odbojke i košarke, mislim da bi rezultate u ta četiri sporta trebalo vrednovati jednako, a ne ići u glasovanje s mišlju da je nogomet važniji jer je masovniji i popularniji. Meni to nema smisla. Zašto? Pa usporedimo našu nogometnu i rukometnu ligu i klubove u njima. U nogometnoj ligi imaš Dinamo koji je na kraju 30 bodova ispred drugog Hajduka, a oba kluba su u europskim okvirima smiješni. Dinamo eventualno uskoči u Europsku ligu i tamo uzme neke bodove, u Ligi prvaka vidimo da do bodova ne može ni pod razno, dok Hajduk i ostali prođu jedno, eventualno dva pretkola Europske lige i tu je priči kraj. U rukometnoj ligi imamo Zagreb CO, koji je kao i Dinamo nedodirljiv u domaćoj ligi, no i Zagreb CO, ali i drugi predstavnici u Europi ipak naprave veće rezultate nego nogometaši. Ako uspoređuješ i reprezentacije u ta dva sporta, opet je rukometna uspješnija i to daleko. Prema tome, samo slijepac ne vidi da je naša domaća rukometna liga jača od naše nogometne lige, pa ne vidim niti jedan argument zašto bi rezultat u nogometu bio vredniji od onog u rukometu. Eto, glasaču, ja sam iznio argumente, a ne procjenu…
hihotiću, ne lobiram ni za koga, iznosim argumente, za razliku od tebe koji konstatiraš da su nogometaši zasluženo osvojili nagradu, a bez ijednog argumenta… Pokušaj koji puta obrazložit svoje teze, vjeruj mi, ljudi će te ozbiljnije shvaćati!
1. Odbojka je u Hrvatskoj gotovo na razini egzotičnog sporta. Tragikomično, ali tako je. Nitko je ne gleda, klubova je relativno malo, uspjesi su nikakvi, znači ona odmah ispada iz računice.
2. Opet pokazuješ netrepeljivost prema nogometu. I nerealno se postavljaš. Konkurencija u nogometu je i opet NEIZMJERNO jača od rukometne i na europskoj razini, a uz to i ti rezultati koje spominješ su netočni. Dinamo igra Ligu prvaka, Zagreb CO igra Ligu prvaka, Dinamo će ispast odmah, Zagreb CO ili odmah ili u 2. krugu. Dani osvajanja europskih kupova su daleko daleko iza nas, kao i dani kada su “drugi klubovi” išta radili u Europi. Evo u prošloj sezoni (ova se još nije ni zahuktala pošteno) NITKO nije prošao više od jednog kruga.
“Jačina lige” u usporedbi s jačinama lige u drugim sportovima je nevažan argument. Možda je to lakše pokazati na primjeru vaterpola. Tu imamo jednu od najjačih liga na svijetu, pa što? “Najjača” je u konkurenciji tri i pol lige. Rukomet je nešto širi sport, ali opet neusporedivo s nogometom.
Dakle, evo kratko i jasno:
NOGOMET – popularniji, masovniji, bolje plasiran
RUKOMET – manje popularan, puno manje masovan, slabije plasiran
I po tebi je trebao HRK Karlovac bit najbolji klub grada i kažeš da si objektivan?
Zapravo te totalno ne kužim. Stvar bi imala logike da su rukometaši recimo bili drugi ili treći u prvenstvu. Pa bi onda rasprava je li bolji “treći klub u rukometu” ili “šesti klub u nogometu” bila zbilja zanimljiva i imala argumente s obje strane.
Ali imamo šesti klub u nogometu i osmi klub u rukometu. Uopće nema rasprave.
sad kad me ponijelo još par opaski:
1. U jednoj stvari jesi u pravu, ali ona nema veze s glasanjem za najbolji klub u određenoj GODINI. Dakle, ako ćemo uzimati koji je klub primjer dobrog rada, onda svakako HRK Karlovac pobjeđuje NK Karlovac bez ikakve sumnje. Vrlo solidno rade 20 godina, imaju jaku domaću ekipu, kao što si i sam spomenuo jedini osim Zagreba nisu nikad ispali iz 1. lige…apsolutno, primjer dobrog rada.
2. Spika o HDZ-u i nogometu je još kompliciranija i baš zato treba pokušati nešto u tom klubu mijenjati. Krećem se u sportskim krugovima i nikada nisam čuo pljuvanje po NK Karlovcu od neutralnih ljudi ili recimo esdepeovaca (osim jednog koji nema veze sa sportom). A najgore bljuvotine i sranje po NK Karlovcu sam čuo baš od jednog HDZ-ovca, pritom navodno velikog “sportaša”. Iz rukometa da budemo konkretniji. A istu večer pričam s čovjekom iz jednog vrlo siromašnog kluba i priča puno realnije i normalnije i ne želi klubu baš ništa loše, jer je SPORTAŠ, jer je KARLOVČAN i jer je svjestan da je klub puno puno više od par političara koji trenutno čine upravu.
3. Nije se ovdje potezalo ali se svako malo poteže pa…priča o sredstvima koja su “oduzeta” drugim klubovima je po meni bezvezna. Za nogomet se doista izvlačilo sa svih strana, ali to je upravo zbog veličine cijelog projekta. Ja garantiram svima koji kukaju da ako NK Karlovac odleti u županijsku ligu da drugi sportovi neće dobiti ništa više. Ili će dobiti neznatno više. Jer se za nogomet zbog značaja i popularnosti sporta izvlačila lova, a za mačevanje ili odbojku jednostavno neće. Znači oni koji misle da će ako propadne nogomet njihovi sportovi odjednom počet dobijat te pare su u teškoj zabludi.
Propadaju oni koji ne znaju radit. A njima ništa neće pomoć.
Uz to, kukanje “propadaju ostali sportovi” je smiješno i zbog činjenice da je sport zapravo napredovao i da posljednjih par godina ukupni rezultati karlovačkog sporta jesu bolji nego što su bili prije par godina. Više reprezentativaca, više prvaka, više sportskih objekata (od dvorana do objekata poput hangara veslačkog kluba)…a paralelno netko kuka kako sve ostalo propada
Glasaču, reći da je odbojka u Hrvatskoj na razini egzotičnog sporta je omalovažavanje tog sporta, a dizanje nogometa u nebesa. Sorry, ali ako pogledaš stanje u HR nogometu, a pogotovo broj gledatelja na nekim utakmicama Prve lige, onda bi se isto moglo reći i za nogomet, zar ne? Ako npr. tekmu Lokomotiva – Lučko u milijunskom gradu gleda ravno 57 gledatelja, onda je to teška egzotika!!! Drugo, usporedba Dinama i Zagreba CO u europskim okvirima nema smisla – Zagreb CO je daleko uspješniji i igra daleko važniju ulogu u europskim natjecanjima. Treće, nogomet jest najmasovniji sport, ali to, po mom mišljenju, ne može uopće biti kriterij kod odabira najboljih momčadi. Četvrto, popularnost nogometa u odnosu na rukomet je vrlo relativna, zadnju utakmicu Karlovac – Zadar na Čavlekovom stadionu gledalo je manje gledatelja nego zadnju rukometnu utakmicu Karlovac – Marina Kaštela. Moje mišljenje je da jačina lige treba biti itekako bitan argument u odabiru, a tu je rukometna liga ispred nogometne. Vaterpolo? Pa ako se dobro sjećam, vaterpolisti su znali često biti najbolja momčad Hrvatske u izborima, pa prema tome opet omalovažavaš vaterpolo u odnosu na nogomet. Uglavnom, nisam lobist HRK Karlovca, samo sam uzeo njih kao usporedbu s NK Karlovcem. Ako baš hoćeš, ja bih izabrao BK Olimpiju, imali su najbolji rezultat i u domaćem prvenstvu i u europskom natjecanju od ostalih momčadi u konkurenciji za izbor, ako se ne varam…
Što se tiče sredstava, nisam pobornik ideje da je nogomet uzeo novce ostalima, to ne… Ali da se s tim novcem koji je uložen u NK Karlovac moglo bolje raspolagati, e to da! Ali ponašali su se kao pijani milijunaši dok je bilo, a sad kad su sve razje… sad plaču i kukaju na sve strane…
Naravno da se moglo bolje raspolagati, to nema spora. S tim da nisu isti ljudi bili pijani milijunaši i ovi koji sad plaču
Popularnost…gle, prosječna gledanost NK Karlovca je oko 1.500 ljudi, rukometa je oko 400. I priča gotova. Logično je da će u ovim hladnim mjesecima (i s nikakvim uvjetima na hrvatskim stadionima pa tako i karlovačkom) posjeta nogometu opast (svakako pridonosi i trenutno stanje u klubu), a u dvorani porast. S tim da utakmicu Karlovac-Zadar nije gledalo manje ljudi, nego nešto malo više, ali nebitno.
Na kraju, opet brkaš pojmove. Jel tko rekao da rukometaši ili odbojkaši ili vaterpolisti ne mogu biti najbolja momčad? Ne. Rekao sam da oni to nisu. Što se tiče tvog primjera pa naravno da su vaterpolisti bili najbolja momčad Hrvatske kad su bili svjetski prvaci a nogometaši se nisu plasirali na SP. Isto tako da naravno da bih i ja glasao bez razmišljanja za HRK Karlovac da je prvak Hrvatske, a NK Karlovac šesti.
ALI NIJE. Ti uporno propuštaš (ili se praviš da propuštaš) da nije.
Čak i kada bih se potpuno složio s tobom da masovnost i popularnost nemaju nikakve veze (a naravno da imaju – ne smiju biti presudni i jedini kriterij, ali se uračunati moraju), i tada bi ostala činjenica da je NK Karlovac imao BOLJI rezultat.
O baseballu bi se dalo pričati. Taj sport volim ali zbog doista izuzetno male konkurencije (sasvim objektivno – dva ozbiljna suparnika, dva poluozbiljna i još par koji su smijeh i nisu ni lakši trening) ipak sam glasao za nogomet i ne bih to povukao.
I na kraju, ne, odbojku ne omalovažavam ja već oni koji je vode. I u Hrvatskoj je taj sport, prvenstveno zbog odbojkaških djelatnika (prvenstveno državnih, pa onda prema niže) na razini egzotike. Iz sportskih, utakmice 1. lige prošli vikend: Rijeka 30 gledatelja, Zadar 50, Opatija 80, Split, Daruvar i Karlovac 100 (s tim da je kod nas /vrlo moguće i kod ostalih/ to majušna laž jer sam bio na utakmici i bilo je 70-80 pa su očito zaokružili). I tako je svako kolo, pa je primjer jedne nogometne utakmice zbilja deplasiran
Na Hajduk-Dinamo je bilo 30.000 gledatelja pa ja ne govorim kako je to gledanost HNL-a. No, nisam ni govorio o posjeti (ili samo posjeti). Tu je i potpuna dezorganiziranost, tu je činjenica da klubovi već godinama odustaju od kupa u prvim kolima, činjenica da se klubovi gase, da se svela na dvije poluozbiljne lige, itd. (napomena – govorim o muškoj odbojci)
što se tiče gledanosti, jedna usporedba: Karlovac – Lokomotiva je po kiši gledalo oko 700 gledatelja. Uz sve probleme u klubu i negativnosti.
E sad ti meni pošteno reci što misliš koliko bi ljudi sljedeći vikend gledalo mali derbi Karlovac – Siscija kada bi u nekim ludim okolnostima sportska bila prezauzeta i kada bi, naravno, to pravila dozvoljavala (igramo se), pa se igra na Kvaki, na kiši, uz ulaznicu od 20 kuna?
Ja bez imalo pretjerivanja mislim da ih ne bi bilo više od 15.