Pojava Karlovčanina Ivana Sinčića u izbornoj utrci za predsjednika države i iznenađujuće visok postotak osvojenih glasova signal je da je dvostranačka demokracija upala u zonu dekadencije i samozadovoljstva koje sve više iritira sve više stanovnika ove zemlje. Posebice mlade, koji se ideološki indiferentni u situaciji beskonačne krize mogu okrenuti rješenjima koja u sebi nose duboko antidemokratske i opasne ideje. O tome današnje političke elite iza opne nerazumijevanja stvarnih društveno-ekonomskih problema moraju ozbiljno porazmisliti ako ne žele biti pometeni i zamijenjeni nečim što u konačnici može završiti pogubnim društvenim eksperimentom. Mladima je, doduše, nezadovoljstvo postojećim stanjem svojstveno, a njihov pritisak u smislu korekcije postojećeg sustava i traženja boljih poželjan. I nije vezano samo za današnje vrijeme kad je kritiziranje postojećeg stanja i ustavom zagarantirano u obliku prava na slobodu misli i riječi. Tekst iz davne 1969. godine iz lokalnog tjednika dokazuje da je tako bilo i kad je za to trebalo ponešto hrabrosti. Ako se apstrahiraju ideološko svjetonazorska stajališta na liniji tadašnjeg političkog pogleda na svijet, pamflet mladih karlovačkih komunista oštra je kritika svojih starijih kolega. Ne možemo zamisliti da bi protiv svojih seniora ovako nešto danas sastavili mladi SDP-a ili HDZ-a. „Izborni stavovi omladine“, Karlovački tjednik, 13. veljače 1969. godine

Pred skupštinske izbore želimo napomenuti što očekujemo od izbora, od novih predstavničkih tijela, od starijih naraštaja i od društva u cjelini. Šest stotina mladih ovoga grada primljeno je prošle godine u Savez komunista. Omladina je i tom prilikom pokazala da ne želi biti po strani društvenih zbivanja, da želi ponijeti svoj dio odgovornosti.

Sadržaj se nastavlja...

Mladi naraštaj je ukazivao i ukazuje na bolesna mjesta i traži njihovo liječenje. Omladinke i omladinci traže da se preko njihovih opravdanih zahtjeva šutke ne prelazi.

Veliki broj omladinaca i omladinki afirmira se u sprovođenju reforme i realiziranju ideja SK i Socijalističkog saveza. Oni su se istakli u svojim radnim organizacijama, školama, fakultetima, u političkim i društvenim organizacijama. Ti mladi ljudi trebaju zauzeti odgovarajuća mjesta u predstavničkim tijelima. Ne želimo mlade radi mladih već ljude koji će svojim znanjem i sposobnošću pridonijeti rješavanju problema koji predstoje predstavničkim tijelima.

Podržavamo i želimo za predstavnike:

neposredne proizvođače koji se na svom radnom mjestu i van njega bave samoupravljanjem i socijalizmom sposobne stručnjake koji unaprijeđuju proizvodnju, samoupravljanje i socijalizam kulturne i javne radnike koji zastupaju interese radničke klase i koji ih sprovode u život kroz kulturu, javnu i političku aktivnost Što se tiče zadataka, želimo:

da se osigura materijalna baza samoupravljanja što hitnije treba riješavati problem nezaposlenosti, posebno problem nezaposlenosti stručnog kadra do 1970. radne organizacije moraju raspolagati s najmanje 70 posto stvorenog dohotka. Tko se zato ne zalaže samo verbalno, nego i u svakodnevnoj praksi, taj je protiv samoupravnog socijalizma obrazovni sistem je organiziran tako da uspjeh učenika, kao i njihov prijelaz u viši stupanj školovanja, manje ovisi o njegovu trudu i znanju, nego o materijalnom stanju njihovih roditelja. Taj sistem reproducira socijalne razlike. Zahtijevamo prestanak stvaranja društvene moći izvan domašaja neposrednog proizvođača, odnosno radničke klase mimo političke platforme i programa SK, Socijalističkog saveza, mimo demokratskih tekovina Ustava SFRJ.

O onima koje nećemo:

- nećemo one koji koče društveni i poltički razvitak koji zadržavaju stare oblike

- nećemo ljude koji su svoj mladenački žar i polet zamijenili sigurnošću koju pruža društvena i poltička stagnacija

- nećemo ljude koji se na riječima slažu, a u praksi suprostvaljaju najnaprednijem dijelu SK i Saveza omladine

Pripremio Tihomir Ivka